Prazna kutija cigareta, srce puno tebe.

Prvu sam zapalila jer mi nedostaješ i nije bilo ničega što bi moje ruke držale ili moje usne ljubile.
Druga je bila zato što nisam mogla prestati pričati sama sa sobom i proklinjati našu ljubav, morala sam usredotočiti usne na nešto drugo.
Za treću sam mislila da će mi donijeti sreće da te zaboravim jer znaš kako kažu 'treća sreća'
Kada sam zapalila četvrtu, nadala sam se da će se vratiti okus koji si ostavio na mojim usnama
Peta se činila kao da je došla u moje ruke neprimjetno, baš kao i ti u moj život..nestala je jednako brzo
Morala sam zapaliti i šestu jer mrzim neparne brojeve
Sedma je izgorjela jednako brzo kao ti i ja, ali bilo je dobro dok je trajalo
Uzela sam osmu i pomislila da ću napokon prestati, ali tvoj miris se još uvijek osjećao u mojoj odjeći i morala sam ga se nekako riješiti
Devetu sam htjela vidjeti koliko dugo može gorjeti, ali nisam mogla odoljeti, jednako kao kad sam htjela otići od tebe
Nisam mogla podnijeti pomisao na broj deset, ali ipak sam to učinila, kao i mnogo stvari u životu
Jedanaesta me podsjetila na naše poljupce, kratke i slatke ali i vruće
Dvanaestu sam zapalila jer je dvanaest uvijek bio moj najdraži broj
Ali trinaesta je bila bolja od svih ostalih, gotovo jednako dobra kao i ti
Četrnaesta je izgorjela kao tvoje oči u mojima, kad si odlučio reći zbogom
Jedva sam došla do petnaeste jer nisam mogla vidjeti od suza u mojim očima
Šesnaesta je prošla prebrzo baš kao i šesnaesta godina mog života
Dok sam došla do sedamnaeste, obuzele su me emocije baš kao i onda kad sam shvatila da se naša ljubav bliži kraju
Kad sam već držala osamnaestu između prstiju, poželjela sam da je trajala duže.. o Bože, kako sam htjela da si ostao duže
Devetnaesta nije ni približno vratila osjećaj kao kad si pored mene
Mislila sam da kad zapalim dvadesetu, sjećanje na tebe će izgorjeti s njom
Ali sve što mi je sada ostalo je prazna kutija cigareta, prazan krevet, i srce puno tebe.

Ne dam da mi je vrijeđaju.

Ne dam da mi je vrijeđaju, nije ona kriva što je povodljiva. Ne dam da diraju tamo gdje volim, ne dam da remete njen mir. Bio sam ljudina što se tiče nje i uvijek ću biti. Reci ću samo jedno "Otišla, ne bilo je ponovo." Najviše mi je žao što sam je dovodio kući krijući. Što nije valjala nikome, a meni je bila najbolja. Pentrajući se stepenicama ka spratu, često sam mogao primijetiti majku sa cigaretom kako stoji uz prozor i gleda kako je dovodim kući. Vodila je računa da ne lupka potpeticama, imao sam osjećaj da je prestajala disati. Plašila se. Često sam želio da je ostavim pored sebe do jutra, padalo mi na pamet da je oženim, no nisam mogao. Kao da je željela da bude vječno, i nije bilo. Ležala je tako pored mene i šutjela, plašila se da me nije dorasla, znao sam to pa sam i ja šutio. Išli smo do njene ulice pješice, imao sam osjećaj da je trčala za mnom, moj korak kao njena tri, ja grdosija od čovjeka, ona sićušna. Palio sam cigaretu za cigaretom, a naši poznanici su šutke prolazili, nisu se ni čudili više toj priči. Noću par, danju nepar.