Pretinac 21

Susreli su se već vani, na uskoj ulici između kuća. I stajali tako na kiši jedno uz drugo, promatrajući nebo.
Ni jedan od njih ne smije se baš često, možda zbog godina, a možda jer su jednostavno takvi. No sivilo, vjetar i kiša koja se slijevala prisilili su ih na osmijeh, ništa drugo nije ostalo.
"Što kažeš?"
"Što kažem? Da se više neću brinuti."

Roslund i Hellstrom, Pretinac 21