Emmaus

"Kako smo mogli da ne znamo, tako dugo, ništa o onome što je bilo, a ipak smo sjedili za stolom sa svakom osobom koju smo usput sreli? Mala srca - hranimo ih velikim iluzijama, i na kraju hodamo slijepi pored svojih prijatelja i ljubavi koje ne prepoznajemo, uzdajući se u boga koji nije svjestan sebe samog. Zbog ovoga poznajemo početak stvari, a potom dobijamo i njihov kraj, a uvijek nam nedostaje njihova srž. Mi smo zora, ali njen epilog - vječito kasno otkriće.

Možda nam je potreban neki znak da to shvatimo."

- Alessandro Baricco, Emmaus

Mladi mjesec

Ljubav koju nekome podariš, daje toj osobi moć da te slomi.

- Stephenie Meyer, Mladi mjesec

Patnje mladog Werthera

Jesam li to još uvijek ja, onaj isti koji sam nekada lebdio u punom izobilju osjećaja, a raj me je pratio na svakom koraku, i koji sam imao srce, da bi njime u ljubavi obujmio čitav svijet? A to je srce sada mrtvo, ne zrače više iz njega ushićenja, suhe su mi oči, a čula lišena okrepe suza, koja osvježuje u zebnji nabiru moje čelo.

- Johann Wolfgang von Goethe, Patnje mladog Werthera

Gavran

Gavran, što sam sjedi tamo na toj bisti, kaza samo
Te riječi što sve baš kao da mu se iz duše sliše.
Tad zašútje, ȍsta tako, niti perom nije mako —
Jedva šapnuh: »Svi polàko drûzi već me ostaviše,
Pa će i on, zorom, poput Nada što me ostaviše.«
                                                        A on reče: »Nikad više.«

- Edgar Allan Poe, Gavran

Proljeću

O ti, što rosnih uvojaka gledaš
Dolje kroz jasna okna jutra, baci
Svoj anđeoski pogled na naš otok
Gdje kor te pojuć, o Proljeće, čeka!

Brijeg jedan drugom šapće, a doline
To čuju; oči s čežnjom nam se dižu
K blistavom stanu tvom: iziđi, svete
Neka ti noge posjete naš kraj.

Istočnim dođi gorjem, naši vjetri
Cjelunu nek ti mirisni plašt, daj nam
Zorom, u suton, kušat dah svoj; prospi
Bisere zemljom što te strasno žudi.

Prstima lijepim odjeni je, grud joj
Poljubi nježnim cjelovom, i stavi
Zlatnu joj krunu na klonulu glavu
Što uvojke je čedne za te splela!

- William Blake, Proljeću

Lovac u žitu

“Tekst zaista glasi – Ako netko sretne nekog dok kroz žito ide. Sad svejedno, stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom polju. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini… nikog odraslog, mislim… osim mene. A ja stojim na samom rubu jedne grozne provalije. Što mi je dužnost, trbam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji, hoću kazati, ako netko trči ne gledajući kuda ide, ja trebam iskrsnuti odnekud i uloviti ga. To je sve što bih trebao raditi čitavog dana. Da budem takav neki lovac u žitu. Znam da je to ludo, ali je to jedino što bih zaista želio biti. Znam da je ludo.”

- J. D. Salinger, Lovac u žitu

Pretinac 21

Susreli su se već vani, na uskoj ulici između kuća. I stajali tako na kiši jedno uz drugo, promatrajući nebo.
Ni jedan od njih ne smije se baš često, možda zbog godina, a možda jer su jednostavno takvi. No sivilo, vjetar i kiša koja se slijevala prisilili su ih na osmijeh, ništa drugo nije ostalo.
"Što kažeš?"
"Što kažem? Da se više neću brinuti."

Roslund i Hellstrom, Pretinac 21

Moja preobraženja

"O Bože daj me, umorna od mijena, preobrazi u svoju svijetlu, nepromjenjivu i vječnu zvijezdu što s dalekog će neba noću sjati u crne muke noćnih očajnika."

- Antun Branko Šimić, Moja preobraženja

Epilog

- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?

Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.

– Hoćeš da usniš, sine moj?

Ne, oče, idem, idem da živim.

- Ivo Andrić, Epilog

Pobratimstvo lica u svemiru

"Ne boj se! Nisi sam! (...)Mi smo svi prešli iste putove u mraku, mi smo svi jednako lutali u znaku traženja, i svima jednako se dive."

- Tin Ujević, Pobratimstvo lica u svemiru

Pjesma o biseru

"Sjeti se da na dnu oceana čami bezbrojno biserje u školjkama. Niko ga ne vidje, niko ga neće vidjeti, možda ni trak zvijezde što se ogleda nad vodom, pa ipak ljepota vasione dobiva od njegove ljepote."

- Tin Ujević, Pjesma o biseru

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

"Po snijegu što vani pada u tišini bez kraja, anđeli s neba, nježnim rukama spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju."

- D. Tadijanović, Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

Tvrđava koja se ne predaje

"Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca."

- Jure Kaštelan, Tvrđava koja se ne predaje

Majstore, ugasi svijeću

"Samo klauni znaju kako se možeš izvući: plaču kad im se smije i smiju se kad im plač razara lice."

- Slavko Mihalić, Majstore ugasi svijeću

U očekivanju Godota

"Ja sam takav. Ili zaboravljam odmah ili ne zaboravljam nikad."

- Samuel Beckett, U očekivanju Godota

Približavanje oluje

"Bojim se za tebe, za mene je svejedno."

- Slavko Mihalić, Približavanje oluje

100 000 prikaza stranice!

Nedavno je moj blog dostigao sto tisuća pregleda! Moram priznati da me je to veoma razveselilo i zato sam odlučila napisati ovaj post. Hvala svima onima koji čitaju ovaj blog, bez vas ne bih uspjela!♥
Pogledala sam statistiku bloga i vidjela da je najviše ljudi koji ga posjećuju iz Hrvatske (46 563), zatim BiH, Srbija te Crna Gora. Ono što je mene iznenadilo je da je blog posjetilo mnogo osoba iz SAD-a (njih čak 1311), te iz Njemačke, Austrije i Indonezije!
Najpopularniji postovi su Mali princ, Romeo i Julija, Hamlet, Alkemičar,..itd. Voljela bih kada biste malo 'prošvrljali' po blogu i pogledali malo manje popularne postove/ne toliko poznate citate.
Toliko truda uloženo je u blog, citate, slike, dizajn i stvarno mi je drago vidjeti i poneki komentar (mada bih voljela da ih je i više ;)
U svakom slučaju, hvala svima još jednom, i nastavite čitati, komentirati, a možete mi i predložiti neke dobre knjige za koje mislite da nisam pročitala, ili neke citate koje biste željeli vidjeti na blogu. Možete mi slati i svoje vlastite citate, ako želite.
Volim Vas svih,
xoxo, RM

Dan i noć

"Postoji jedna kineska legenda o dvoje ljubavnika koji se nikad ne uspiju sastati. Zovu se Noć i Dan. U čarobnim satima sumraka i svitanja ljubavnici se dodirnu i gotovo se susretnu, no to se nikad ne dogodi. Kažu da ako pažljivo slušaš, možeš čuti njihove jadikovke i vidjeti nebo obojeno u crveno od njihove ljutnje. Legenda tvrdi da su im bogovi htjeli podariti pokoji trenutak sreće, te su stoga stvorili pomrčine, tijekom kojih se ljubavnici uspiju sastati i voditi ljubav. Ti i ja također čekamo našu pomrčinu. Sad kad smo shvatili da se više nikad nećemo susresti, da smo osuđeni na razdvojen život, da smo noć i dan."

Tvrđava

Žao mi je, ne mogu da je gledam tako izgubljenu.

Sjeo sam do nje i zagrlio je, nježno, da je ne uznemirim još više. Osjećao sam je utišanu, duboko nesrećnu. Šta se to s njom desilo? Zašto sam bio tako grub?

– Jesi li vidjela? Snijeg pada.

Nije odgovorila, nije se okrenula da pogleda. Nešto je u njoj jače i važnije.

– Mislio sam da prošetamo ulicama. Sve je bijelo.

I na to je oćutala. Dobro, pričekaću da nam tijela postanu bliža. Udaljili smo se dok smo vikali...

- Mehmed Meša Selimović, Tvrđava

Na Drini ćuprija

Život je neshvatljivo čudo, jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto "kao na Drini ćuprija."

- Ivo Andrić, Na Drini ćuprija