Dan i noć

"Postoji jedna kineska legenda o dvoje ljubavnika koji se nikad ne uspiju sastati. Zovu se Noć i Dan. U čarobnim satima sumraka i svitanja ljubavnici se dodirnu i gotovo se susretnu, no to se nikad ne dogodi. Kažu da ako pažljivo slušaš, možeš čuti njihove jadikovke i vidjeti nebo obojeno u crveno od njihove ljutnje. Legenda tvrdi da su im bogovi htjeli podariti pokoji trenutak sreće, te su stoga stvorili pomrčine, tijekom kojih se ljubavnici uspiju sastati i voditi ljubav. Ti i ja također čekamo našu pomrčinu. Sad kad smo shvatili da se više nikad nećemo susresti, da smo osuđeni na razdvojen život, da smo noć i dan."

Tvrđava

Žao mi je, ne mogu da je gledam tako izgubljenu.

Sjeo sam do nje i zagrlio je, nježno, da je ne uznemirim još više. Osjećao sam je utišanu, duboko nesrećnu. Šta se to s njom desilo? Zašto sam bio tako grub?

– Jesi li vidjela? Snijeg pada.

Nije odgovorila, nije se okrenula da pogleda. Nešto je u njoj jače i važnije.

– Mislio sam da prošetamo ulicama. Sve je bijelo.

I na to je oćutala. Dobro, pričekaću da nam tijela postanu bliža. Udaljili smo se dok smo vikali...

- Mehmed Meša Selimović, Tvrđava

Na Drini ćuprija

Život je neshvatljivo čudo, jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto "kao na Drini ćuprija."

- Ivo Andrić, Na Drini ćuprija

Prazna kutija cigareta, srce puno tebe.

Prvu sam zapalila jer mi nedostaješ i nije bilo ničega što bi moje ruke držale ili moje usne ljubile.

Druga je bila zato što nisam mogla prestati pričati sama sa sobom i proklinjati našu ljubav, morala sam usredotočiti usne na nešto drugo.
Za treću sam mislila da će mi donijeti sreće da te zaboravim jer znaš kako kažu 'treća sreća'
Kada sam zapalila četvrtu, nadala sam se da će se vratiti okus koji si ostavio na mojim usnama
Peta se činila kao da je došla u moje ruke neprimjetno, baš kao i ti u moj život..nestala je jednako brzo
Morala sam zapaliti i šestu jer mrzim neparne brojeve
Sedma je izgorjela jednako brzo kao ti i ja, ali bilo je dobro dok je trajalo
Uzela sam osmu i pomislila da ću napokon prestati, ali tvoj miris se još uvijek osjećao u mojoj odjeći i morala sam ga se nekako riješiti
Devetu sam htjela vidjeti koliko dugo može gorjeti, ali nisam mogla odoljeti, jednako kao kad sam htjela otići od tebe
Nisam mogla podnijeti pomisao na broj deset, ali ipak sam to učinila, kao i mnogo stvari u životu
Jedanaesta me podsjetila na naše poljupce, kratke i slatke ali i vruće
Dvanaestu sam zapalila jer je dvanaest uvijek bio moj najdraži broj
Ali trinaesta je bila bolja od svih ostalih, gotovo jednako dobra kao i ti
Četrnaesta je izgorjela kao tvoje oči u mojima, kad si odlučio reći zbogom
Jedva sam došla do petnaeste jer nisam mogla vidjeti od suza u mojim očima
Šesnaesta je prošla prebrzo baš kao i šesnaesta godina mog života
Dok sam došla do sedamnaeste, obuzele su me emocije baš kao i onda kad sam shvatila da se naša ljubav bliži kraju
Kad sam već držala osamnaestu između prstiju, poželjela sam da je trajala duže.. o Bože, kako sam htjela da si ostao duže
Devetnaesta nije ni približno vratila osjećaj kao kad si pored mene
Mislila sam da kad zapalim dvadesetu, sjećanje na tebe će izgorjeti s njom
Ali sve što mi je sada ostalo je prazna kutija cigareta, prazan krevet, i srce puno tebe.

Ne dam da mi je vrijeđaju.

Ne dam da mi je vrijeđaju, nije ona kriva što je povodljiva. Ne dam da diraju tamo gdje volim, ne dam da remete njen mir. Bio sam ljudina što se tiče nje i uvijek ću biti. Reci ću samo jedno "Otišla, ne bilo je ponovo." Najviše mi je žao što sam je dovodio kući krijući. Što nije valjala nikome, a meni je bila najbolja. Pentrajući se stepenicama ka spratu, često sam mogao primijetiti majku sa cigaretom kako stoji uz prozor i gleda kako je dovodim kući. Vodila je računa da ne lupka potpeticama, imao sam osjećaj da je prestajala disati. Plašila se. Često sam želio da je ostavim pored sebe do jutra, padalo mi na pamet da je oženim, no nisam mogao. Kao da je željela da bude vječno, i nije bilo. Ležala je tako pored mene i šutjela, plašila se da me nije dorasla, znao sam to pa sam i ja šutio. Išli smo do njene ulice pješice, imao sam osjećaj da je trčala za mnom, moj korak kao njena tri, ja grdosija od čovjeka, ona sićušna. Palio sam cigaretu za cigaretom, a naši poznanici su šutke prolazili, nisu se ni čudili više toj priči. Noću par, danju nepar.

Moja priča

Ne znam kako izgleda priča koju čekam, ali sigurna sam da ću je prepoznati čim je ugledam. I zato, molim vas, ne prilazite mi ako niste moja priča. Ona će naići jedne noći, pa ako vidi da mi je stol zauzet, bojim se da će otići zauvijek. Unaprijed hvala.

Una

"Potrebna si mi kao nikotin! I tu ništa ne pomaže, ni mudrost, ni pamet, ni iskustvo, ni svi prethodni ljubavni slučajevi tog bijednog iskustva, ni sva poniženja na koja je osuđen čovjek koji voli."

- Momo Kapor, Una

Prijan Lovro

"Vječna idila, vječna monotonija... Time se naša strastvena ćud ne može zadovoljiti; samo u borbi nalazi nam duša mira, a fantazija nam se propinje do plamtećih zvijezda."

- A. Šenoa, Prijan Lovro

Therese Raquin

"Ostajući sama na livadi, uz obalu rijeke, legla bi potrbuške poput životinje, crnih i razrogačenih očiju, spremna na skok. Ostajala je tamo čitave sate ne misleći ni na što, paleći se na suncu, sretna što može zariti svoje prste u zemlju. Tu se prepuštala ludim snovima, sa strahom promatrala šumnu obalu, zamišljajući da će se voda podići protiv nje i napasti je; ona bi se tada ukočila, spremna na obranu, pitajući se ljutito kako bi se mogla obraniti i pobijediti valove."

- Emile Zola, Therese Raquin

Da ne bude više rata

Šapnula je Drina Savi jednu priču o poplavi. - Riješila sam, Savo, sestro,da se vrati sve na mjesto. Izlit ću se iz korita, potopit ću polja žita. Puteve ću potopiti i krovove sve prekriti. Da podsjetim srca mnoga,šta je bratstvo, šta je sloga. I granice izbrisat ću, da izmirim srpsku braću. Jer tek onda kad izgubi, brat će s bratom da se ljubi. Brat će brata da pomaže, brat će s bratom da se slaže. I saznat će srca mnoga za jednoga oca - Boga. Da se njemu oni mole i Hrvata, brata vole. Da poteku sa usana molitve za Muslimana. I da vole braću borce, Makedonce,Crnogorce. U molitvi svak' spomene braću našu, sve Slovene. Da se brat sa bratom druži, prijateljsku pomoć pruži. U nevolji da se sjete jedan drugom da dolete. To su, Savo, želje moje, da se vrati sve na svoje - Drina reče, pa poteče. Pričekaj me, Drino, vodo, poći ću i ja sa tobom. Potecimo mi zajedno, neka budu svi k'o jedno. Nek' nauče da se vole, Bogu ocu da se mole. Nek' se sjeti brat svog brata, da ne bude više rata!

- Miljana Stević

Za Tamaru

"Ispred teatra Boljšoj ja sam te čekao satima. (...) Na -26 Moskva je tonula u san, a ja sam se topio kao snijeg kada ga staviš na dlan. Tamara, bijele noći vjetar šamara, a tebe nema. Tamara, nikad nije bilo tužnije..."

Idem do kraja. Pa poletjet ću ili se slomiti.

‎"Ubrzam korak kad osjetim da ću pasti, izbacim iz brzine kad me stigne umor. Balansiram kad je potrebno. Al' ne vrijedi, ipak fališ. Da mi nacrtaš osmijeh onako lako, da me zagrliš onako jako. Odoljet ću, znam da hoću. I znam da ću nastaviti dalje i da ću to preživjeti. Evo vrtim sunce između prstiju. Igram na pobjedu. Idem do kraja... Pa poletjet ću ili se slomiti.. "

Lovčevi zapisi

"Znate li, na primjer, kakav je užitak izvesti se u proljeće prije zore? Izlazite na uzlazne stepenice... Na zagasitosivu nebu gdjegdje trepere zvijezde; vlažan povjetarac ponekad naleti kao lagan val; čujete suzdržan, nejasan šapat noći; drveće slabo šumi, obavijeno sjenama."

- Ivan Sergejevič Turgenjev, Lovčevi zapisi; Šuma i stepa

Gospođa Bovary

"Zadrhtala bi na zvuk njegovih koraka, ali je u njegovoj prisutnosti taj nemir popuštao i za sobom ostavljao tek neizmjerno divljenje, koje se na kraju pretvaralo u tugu."

- Gustave Flaubert, Gospođa Bovary

Čiča Goriot

"Premda sam mnogo čitala iz te knjige svijeta, bilo je stranica koje su mi ipak bile nepoznate. Sada znam sve. Što budete hladnije računali, dalje ćete dospijeti. Udarajte bez milosti, pa će vas se bojati.
(...)
Ako ikada budete ljubili, dobro čuvajte svoju tajnu! Nemojte je odavati nikome prije nego budete sigurni u to pred kim ćete otvoriti srce. Da biste unaprijed očuvali tu ljubav koja još ne postoji, naučite se čuvati ovdašnjeg svijeta."

- Honore de Balzac, Čiča Goriot

Putositnice

"U tišini, koja me okruživaše, u beskonačnoj ogromnosti mora i neba, među kojima se nalazih, razvile su se moje misli neizmjerno; pa ipak osjećam nedostatak riječi da ih izrazim."

- Antun Nemčić, Putositnice

Ljudsko srce

"Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno NIKAD posve nije..."

- Petar Preradović, Ljudsko srce