Alkemičar.

Mudrac je pozorno slušao mladićev razlog posjeta, no reče mu da u tom času nema vremena objašnjavati mu Tajnu sreće.
Predložio je mladiću da prošeta palačom i vrati se za dva sata.
- Međutim, htio bih te nešto zamoliti - doda Mudrac, pružajući mladiću žličicu za čaj u koju kapne dvije kapi ulja.
- Dok budeš hodao, nosi ovu žličicu tako da se ulje ne prolije.
Mladić se počeo uspinjati i spuštati stubama palače,stalno motreći na žličicu. Kada su dva sata istekla, pojavi se ponovo pred Mudracem.
- Onda? - upita Mudrac. - Jesi li vidio perzijske sagove u mojoj blagovaonici? Jesi li vidio vrt kojeg je Majstor svih Vrtlara deset godina stvarao?
Jesi li primjetio predivne pergamente u mojoj biblioteci?
Mladić je posramljeno priznao da nije ništa vidio.
Jedina mu je briga bila da ne prolije kapi ulja koje mu je Mudrac bio povjerio.
- No, onda se vrati i upoznaj divote moga svijeta - reče Mudrac. - Ne možeš vjerovati nekomu čiju kuću ne poznaješ.
Već smireniji,mladić je uzeo žličicu i ponovo prošetao palačom, ovaj put zagledajući u sve umjetničke radove koji su visili sa stropa i po zidovima.Vidio je vrtove,okolne planine,nježne cvjetove,finoću ukusa s kojom je svako umjetničko djelo bilo postavljeno na svoje mjesto.Kada se vratio Mudracu, podrobno mu je ispripovijedao sve što je vidio.
- Ali gdje su one dvije kapi ulja što sam ti ih povjerio? - zapitao je Mudrac.
Pogledavši u žličicu,mladić shvati da ih je prolio.
- To je jedini savjet koji ti mogu dati - reče Mudrac nad Mudracima.
- Tajna sreće nalazi se u gledanju svih divota svijeta, a da nikada ne zaboraviš na dvije kapi ulja u žličici.

-Paulo Coelho, Alkemičar